Anja Paerson će ući u knjige kao jedna od najvećih i najupečatljivijih skijašica svih vremena. Nakon 14 godina na utrkama Svjetskog kupa, sada skoro već 31-godišnja Šveđanka (rođena je 25. travnja 1981.) najavila je svoj odlazak u mirovinu u Schladmingu, na završnici Svjetskog kupa za sezonu 2011. – 2012.
U svojoj skijaškoj karijeri, u kojoj je ostvarila 42 pobjede i 95 postolja u Svjetskom kupu, te osvojila 19 medalja na Zimskim olimpijskim igrama i Svjetskim prvenstvima, Anja nije bila samo sila u alpskom skijanju, već i u sportu općenito.
Na svojoj posljednjoj utrci, u Schladmingu na završnici Svjetskog kupa, bila je okružena svojim kolegama iz švedske momčadi, koji su joj se pridružili u završnom klizanju po trbuhu. To klizanje je bilo Anjin „potpis“ na slavljenje pobjeda tijekom godina.
Uz desetine njezinih klizanja po trbuhu, Anja je doživjela mnogo promjena u Svjetskom kupu. Iako je počela kao skijašica u slalomu, u svojim kasnijim godinama bila je najbolja u brzim disciplinama. To je ono gdje je uočila najviše promjena.
"Nekoliko godina nismo imale nikakve skokove i to je bilo presporo, zatim smo imale nekoliko godina u kojima smo skijale gotovo 150 kilometara na sat", prisjeća se Anja. "Na stazama sada se ne vozi više od 100 km/h u prosjeku. Voljela bih da se moglo brže. To je sada natjecanje s manje velikih preokreta. Nerijetko radimo preko 130 pokreta. Ponekad želimo dostići tu brzinu, ali također razumijem, da moramo usporiti radi sigurnosti. "
Inače, Anja kaže da su promjene životnog stila u Svjetskom kupu sve brže i brže.
"Sve je danas brže, kao uostalom i sve u životu", kaže ona. "Vjerujem da smo prije imali više vremena sjesti i biti kao obitelj u Svjetskom kupu. Sada se svatko žuri na sljedeće natjecanje. To je donosi više novaca, više učinkovit. To je i dobro i loše. Ranije sam stvarno teško treniraa, ali sve je bilo nešto opuštenije. Nakon utrke, čak i ako nismo pili previše alkohola, svatko je sjeo i imao vremena za uživanje, sjedenje s trenerima i pokoje pivo ... samo čisto uživanje. "
Anja ne žali mnogo za spektakularnom karijerom ... ali voljela bi da mogla provesti malo više vremena slaveći.
"Mnogo sam pobjeđivala u sredini moje karijere, sada sam prilično tužna što nisam više uživala u pobjedama," kaže Anja. "Zapravo bih odjurila na sljedeću trku pa opet na sljedeću."
Na zahtjev da se osvrne na završenu akrijeru i naglasi nešto, za Anju, postoji gotovo pa previše toga.
"Imala sam strašnu karijeru - mnoštvo uspomena", kaže Anja. "Ipak bih naglasila Svjetsko prvenstvo kod kuće s pobjedama u u spustu, super-kombinaciji i super G-u. Također su tu posljednje Olimpijske igre, te brončana medalja nakon onog pada. To je jedno od mojih najvećih postignuća. Također to, kako sam ja gurala sebe kako bih postigla da sam na razini cijelo vrijeme... na to sam najponosnija, na svoje rezultate, ali i na svoju profesionalnost. Uvijek sam davala najbolje od sebe. "
Mnogi će se sjetiti Anjinog strašnog pada na zadnjem skoku u Vancouveru na ZOI 2010., u spustu naravno, kada je letjela preko 60 metara, pala na leđa. Bila je sretna tada, da nije pretrpjela jače ozljede nakon ove vrste nezgode.
Njezino srce je jako i dalje u sportu, o čemu svjedoče komentari poput onih koje je činila tijekom završnog spusta u Schladmingu. Gledanje iz ciljnog prostora je vrlo teško.
"Bilo je zabavno gledati mušku utrku, ali to nije bilo zabavno gledati žensku utrku", rekla je ona. "Osjećala sam se kao da sam mogla pobijediti."
Njezino će joj tijelo, međutim, reći drugačiju priču.
"U 2006. sam si postavila cilj da završim karijeru na Olimpijskim igrama u Vancouveru, ali kad sam došla u Vancouveru, sa svim stvarima koje su se desile tamo, previše mi se sviđao život u Svjetskom kupu. Odlučila sam nastaviti s radom ", kaže ona. "Ove godine sam osjetila da nešto nedostaje. Počela sam shvaćati da se nešto nedostaje u mom tijelu, shvatila sam da je vrijeme. Izgubila sam instinkt skijaša. "
Među onim što je ona vidjela godinama, Anja - koja još nije odlučila što joj je sljedeći korak - ima neke ideje o tome kako zadržati uzbudljivim Svjetski kup u godinama koje dolaze.
"Moraju se vidjeti promjene, moraju se pojaviti nove stvari", kaže ona. "Paralelno skijanje pristiže. To je sjajan način da se priredi show za obožavatelje. Također, skijanje mora mnogo toga naučiti o tehnologiji, „kul“ stvari koje možete učiniti s GPS-om i slično. Želim vidjeti da li navijači mogu doći bliže, dobiti osjećaj kucanja naših srca, koliko smo zapravo umorni u cilju. Trebamo pomaknuti granice i skijati na način na koji smo stvarno možemo skijati, vratiti 60-metarske skokove, zadržati intenzitet i opasnost u sportu "
Što se tiče onoga što želi da svijet zapamti o njoj i njezinom doprinosu povijesti, Anja je rekla sljedeće.
"Nadam se da ću ostaviti uspomenu na ono u što sam bila uključena, kao osoba koja pokušava voziti pravedne utrke i dati svakome dobru drugu priliku. Uvijek sam bila strastvena za skijanje unutar obitelji, naše obitelji skijaša. Želim biti zapamćena ne samo po svom načinu skijanja, nego i po obitelji unutar Svjetskog kupa. Lako je stati na start i odvesti utrku, dati kritiku na ono što je bilo krivo. Ali ako se ne pokuša nešto promijeniti, to ne znači ništa. Pokušala sam promijenitidatu sve što sam mogla, kako bi skijanje postalo bolje za dame. Ponosna sam na način kojim sam pokušavala to učiniti par posljednjih godina. "
Nema komentara:
Objavi komentar