Nastavljam ja svoje pisanje o Didieru Cucheu. Najprije malo ponavljanje s osnovnim podacima, uz neke dopune.
Datum rođenja 16. kolovoza 1974.
Mjesto rođenja Le Pâquier (kod Neuchâtela)
Boravište Les Bugnenets
Bračno stanje ledičan
Zvanje mesar
Poziv (zanimanje) skijaš, u švicarskoj nacionalnoj momčadi od 1993.
Jezici francuski, švicarski njemački (švica, ha!), engleski
Hobiji golf, motocikli, skijanje na vodi, penjanje, „mountainbike“
Zabava kino, glazba
Visina 174 cm
Težina 89 kg
Težina 89 kg
Naišao sam na jedan zanimljiv razgovor s Didierom Cucheom, vođen nakon njegova proglašenja za sportaša godine u Švicarskoj za 2009. godinu. Uz svoje skromno poznavanje njemačkog jezika, pokušao sam izvući nekoliko zanimljivijih dijelova tog razgovora, u obliku pitanja i odgovora. Ima se što pročitati, vjerujte mi!
P. Nedavno ste izabrani za sportaša godine u Švicarskoj (2009. g.). Također ste nedavno rangirani na 10. mjesto najljepših švicarskih muškaraca.
O. (Smije se) Pa, vjerojatno postoji više od samo devet muškaraca koji su ljepši od mene. No, što se tiče izbora za sportaša godine: to mi imponira. Mogu li iskoristiti ovu priliku i zahvaliti svojim poklonicima? Ali, naravno, zahvaljujem i svima koji su glasali za mene.
P. Našli ste se u središtu pozornosti. To vas ne veseli previše, zar ne?
O. Priznanje koje sam dobio mi je iznimno značajno. Ali kad pogledam u ogledalo, vidim još uvijek Didiera Cuchea, nikakvu zvijezdu. I znam koliko se brzo vjetar okreće. Također sam doživio par puta da smo bili prikazani kao idioti nacije.
P. Zar ste ogorčeni?
O. Ne, to je bilo jako davno. Ali ja bih ipak volio da mediji ne prenose samo krajnosti, ne samo crno-bijelo. Ali priznajem Vam da sam i sam radio pogreške.
P. Na koji način?
O. Kada sam bio mlad, trebao sam samo češće šutjeti. Nije dobro kada sportaš reagira na ono što je napisano o njemu. Janka generaciji je jednostavnije (Tada još nije bio Feuz aktualan).
P. U Svjetskom kupu ste prvi puta nastupili 1993. godine – danas ste brži nego onda. Što Vas zapravo tjera naprijed?
O. Veselje u mome pozivu! Za mene je još najvažniji doživljaj sjuriti se niz pistu. Godine prolaze tako brzo da jedva primjećujem da sam toliko dugo „unutra“. Pogotovo u posljednjih nekoliko sezona, koje su bile vrlo uspješne. Sretan sam kada sam sa sportašima, ljudima u Svjetskom kupu. Ne postoji nijedan dan a da se barem jednom ne nasmijem od srca.
P. Što Vam je danas važno?
O. Da sam zdrav, unatoč manjim bolovima. Imam posao iz snova, mogu dobro živjeti i zabaviti se. Što bih još poželio? Danas imam puno više unutarnjeg mira, neku vrstu osnovnog povjerenja u život općenito.
P. Kako se to dogodilo?
O. Da sam zdrav, unatoč manjim bolovima. Imam posao iz snova, mogu dobro živjeti i zabaviti se. Što bih još poželio? Danas imam puno više unutarnjeg mira, neku vrstu osnovnog povjerenja u život općenito.
P. A pobjeđivat ćete i dalje?
O. Naravno! Također, nikada se nije desilo da sam sumnjao u sebe. To mora biti tako, ili se ne može ići naprijed.
P. Kako se to dogodilo?
U svojim ranim godinama kao sportaš sam često osjećao strah. Svaka ozljeda ugrožava nam san i egzistenciju. Ne znamo da li ćemo nakon pauze ponovno uhvatiti priključak. Danas sam siguran da mogu i da mi nitko neće uzeti ono što sam postigao.
P. A pobjeđivat ćete i dalje?
O. Naravno! Također, nikada se nije desilo da sam sumnjao u sebe. To mora biti tako, ili se ne može ići naprijed.
P. Vaša karijera Vas je učinila bogatim čovjekom. Priuštite li si neki luksuz u životu?
O. Nećete mi vjerovati, ali gotovo ni u kojem trenutku. Jedanaest od dvanaest mjeseci u godini ja sam na utrkama ili vježbam. Ja sam stekao financijsku sigurnost - što smatram raskoši. Iako to ne čini čovjeka nužno sretnim, smirilo me strahovito.
P. Ipak, si možete priuštiti nešto materijalno, zar ne?
O. Stekao se pogrešan dojam o meni: nisam asket i vodim normalan život. Prošle godine je moja najveća kupnja bio laptop. Skup je bio moj brod koji sam kupio prije tri godine. Jedna od mojih omiljenih hobija je sada wakesurfing na jezeru Neuchâtel.
P. To nije isto kao wakeboarding?
Ne, kod wakesurfinga ne drži se uže u ruci, već se jaši na valu, što ga izazove brod. Wakesurfing je mnogo nježniji za koljena.
P. Planirate povlačenje do kraja 2011. Stvarno, zašto, kada ste još uvijek brzi i zdravi?
O. Crveno vino tijekom godina je bolje, ali u određenom trenutku morate ga piti mnogo ili se pokvari. Hoću ili neću, moj "datum povlačenja" se približava, (razmišlja duže vremena) iako mi se ne sviđa to priznati. Mnoge nesreće, pogotovo ona Danija Albrechta, jako su me natjerale na razmišljanje. Osobito u tim trenucima sam shvatio da u životu ima i drugih stvari osim skijanja i uspjeha.
P. Jeste li zabrinuti za svoje zdravlje?
Ne osjećam da me strah paralizira. Ja sam skroz naskroz tu i još uvijek skijam punim gasom. Ali, ako ostanem zdrav do 2011, zašto bih ja i dalje više puta riskirao svoje kosti?
P. Ovo pitanje si još uvijek niste postavili?
Zapravo, da, ali kada ste mladi, možete imati takve misli i strahove, ne zato što se život nakon umirovljenja čini tako daleko. Shvatio sam s godinama, što je na kocki - ne manje od zdravlja i svog života. Naravno, postoji još uvijek kod želja za pobjedama, ali čovjek mora biti zahvalan za ono što je postigao. I nakon 18 godina u Svjetskom kupu i ja bih volio vidjeti i doživjeti nešto novo.
P. Da li Vas je strah kraja karijere? Mnogi sportaši, po završetku karijere „upadnu u rupu“?.
Mislim da se to dogodi, posebno kod onih sportaša koji trebaju poziv i pažnju. Nedostajat će mi jako moj sadašnji posao, ja to već mogu osjetiti. Intenzivan pritisak na startu, osjećaj da ćete u dvije minute pobijediti, ili ćete izgubiti sve to je nešto jedinstvno. No, i „bez reflektora“ ću biti dobro.
Bit će toga još, nadam se!
Nema komentara:
Objavi komentar