Počet ću s onime čega se sjećam s Zimskih olimpijskih igara 2006. godine, koje su održane u i okolo Torina. Gledao sam ih naravno na televiziji. Najviše se sjećam kombinacije, da tada je vožena kombinacija dva slaloma i spusta. Tako se vozilo samo na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima, sve u jednom danu. Najprije spust, pa onda nakon otprilike tri sata prvi slalom, i još nakon tri sata drugi slalom.
Natjecanje je zapravo održano na stazama u Sestriereu. Bilo je prilično loše vrijeme, jako vjetrovito, ali natjecanje u spustu je ipak počelo. Za kombinaciju je od naših cura, uz Janicu, bila prijavljena i Nika Fleiss, koja je trebala u spustu startati među prvima ili možda čak i prva. Krenula je, spuštala se i onda odjednom poletjela u zrak, tresnula na leđa ili stražnjicu. Izgledalo je zapravo, da ju je vjetar podigao; teško je baš u to povjerovati, pa nije Nika imala samo pedesetak kila. Naravno, natjecanje je prekinuto i sada dolazi do obrata. Odlučeno je da se najprije voze slalomi, pa onda spust, ne sjećam se više dobro, da li taj ili ipak sljedeći dan.
Nakon dva održana slaloma poredak je bio sljedeći:
1. Marlies Schild 1:21,22
2. Janica Kostelić 1:21,68 + 0,46
3. Kathrin Zettel 1:21,75 + 0,53
4. Anja Paerson 1:22,06 + 0,84
5. Nicole Hosp 1:22,07 + 0,85 itd.
U slalomu je vozila i Nika Fleiss te bila sedamnaesta s vremenom 1:25,29, tako da kasnije nije niti startala u spustu. Meni se sve čini da je spomenuti Nikin pad itekako imao utjecaja na njezinu kasniju karijeru.
Krenulo je potom natjecanje u spustu, najbolje iz slaloma su po običaju startale zadnje. Od spomenutih gore, prva Hosp te postigla ukupno vrijeme 2:53,21, na kraju je bila peta. Slijedila je Anja Paerson, sjurila se i završila s 2:51,63, te naravno preuzela vodstvo. Za njom Zettel i završila s 2:52,41, što je bilo za četvrto mjesto na kraju.
Sada slijedi ono što smo svi očekivali, ali i Anja na cilju. Startala je i Janica, sjurila se i ona, usprkos bolesti koja ju je mučila tada, postigla bolje vrijeme od Anje – 2:51,08. U spustu je imala čak i bolje vrijeme od Anje.
E, sada ću opisati ono što je uslijedilo, odnosno ono što mi je najviše ostalo u sjećanju. Anjin pogled, kada je vidjela Janičino vrijeme i shvatila da je Jana bolja, te Anjino okretanje glave u stranu. Mislim čak da negdje na nekakvoj kaseti imam to snimljeno!
Ostala je još i Marlies Schild. Strahovali smo i dalje, ali sada ipak manje, jer Marlies ipak nije bila toliko jaka u spustu. Ali, vozila je jako dobro, pa s ukupnim vremenom 2:51,58 zauzela drugo mjesto, samo pet stotinki ispred Anje, ali ipak ispred. Mislim da je Anji to bilo svejedno, nakon što ju je već ranije Janica prestigla.
Od ovih ZOI je ipak prošlo malo više od šest godina, pa mi sjećanja možda i nisu sasvim točna, ali zasigurno znam da se spust vozio nakon slaloma, jer se kasnije Anja malo i bunila zbog toga.
Ako sam nešto krivo napisao, slobodno me ispravite u komentarima, jer već sam napisao, bilo je to prije šest godina!
Drugo je sjećanje vezano uz završnicu svjetskog kupa u Areu, također 2006. godine.
Završnica Are 2006
Kroz sve Scile i Haribde cijele sezone borba za ukupnu pobjednicu Svjetskog kupa vodila se između Anje i Janice. Na završnicu u Are stigle su s osjetnom prednošću Janice s 1.720 bodova prema Anjinih 1.463 boda. Osjetna prednost da, ali Janica je još uvijek osjećala posljedice bolesti u Torinu, a Anja je nastupala na domaćem terenu i te sezone bila jako dobra u svim disciplinama.
Pravo iznenađenje za sve nas, koji smo to pratili, uslijedilo je nakon odluke da Janica ne vozi spust. Valjda su svi oko Janice razmišljali kako bi šest trka plus dva treninga spusta bilo previše u sedam dana. Poneki su bili i ogorčeni tom odlukom, smatrali su da je Janica mogla folirati na treningu, a među petnaest bi se mogla plasirati bez problema. Ali, što je bilo, bilo je, natjecanje je počelo.
Prvo je vožen spust, što drugo nego da je Anja bila prva i „popela“ se na 1.563 boda, samo 157 bodova manje od Janice.
Slijedio je super G, Anji je opet trebao jako dobar rezultat. Osokoljena pobjedom u spustu, a i Janičinim odustajanjem od vožnje spusta, krenula je prilično oštro kao 16. po redu. Sjećam se te slike kao danas, dojurila je preko jedne prelomnice, ravno prema kameri, ali prebrzo i promašila vrata. To je izgleda bilo ključno. Janica je startala 22., znala je sigurno za Anjino izlijetanje, ali nije baš ležerno vozila tako da je na kraju završila kao četvrta, doduše samo dvije stotinke ispred Mancuso i pet ispred Kildow, ali ipak. Ispred su bile Hosp (malo iznenađenje!), Dorfmeister (tada osvajačica malog globusa u SG-u) i Ertl, ipak sve odlične i dobre skijašice. No, četvrto mjesto je nosilo 50 bodova, pa je Janica imala ukupno 1.770 bodova, što je za Anju bilo nedostižno.
Da bi informacija bila potpuna, navodim i rezultate u preostalim disciplinama. Janica je „oderala“ konkurenciju i u slalomu i u veleslalomu, s najboljim vremenima u obje vožnje u obje discipline, tako da je na kraju imala 1.970 bodova (rekordnih!). Anja je bila treća u slalomu i sedma u veleslalomu - na koncu s 1.662 boda. Treba ipak naglasiti da je to Janici bila tek druga pobjeda u veleslalomu u Svjetskom kupu, nakon prve iste sezone u onom češkom Mlinu!
Za sada toliko, ako se nečega još sjetim nastojat ću napisati.
Imam neke zamisli da posebno obradim rivalstvo Anje i Janice, možda u posebnom postu. Vjerujem da bi bilo zanimljivo nešto napisati o onoj završnici Svjetskog kupa u Lenzerheideu, 2005. godine. No, vidjet ćemo!
Nema komentara:
Objavi komentar